Antivirusni Programi : Spriječiti je bolje nego lječiti.......

Antivirusni programi danas su postali neizostavna aplikacija koju bi trebalo imati svako računalo, slično sigurnosnim pojasevima u automobilima. Kao što se moramo vezati čim sjednemo u automobil, tako i antivirusni program treba biti prva aplikacija koja je instalirana (i osvježena) na računalo.
Bez interneta danas svoje živote nemožemo zamisliti. Svakog dana, svi ga upotrebljavamo, neki skoro nerijetko veći dio dana. Služi nam za zabavu, posao, plaćanje računa(bankarstvo), čitanje elektorničke pošte, školu, skidanje raznih datoteka, čitanje vjesti itd.
Antivirusni programi uz navedene dobre strane napretka, napredovali su, naravno, i “loši dečki”. Kada se pogledaju maliciozni programi unatrag nekoliko godina, može se vidjeti pravi bum online kriminala. Praktički izgleda da je jedini cilj novih malicioznih programa krađa nečega – bilo da je riječ izravno o novcu osobnim podacima ili “samo” resursima.

 Svrha antivirusnih programa

Mnogo je jednostavnije napasti pojedinačnog korisnika jer su kućni sustavi općenito slabije zaštićeni. U tu svrhu napadači razvijaju maliciozne programe koji spadaju u Banker porodicu. Najčešće je riječ o trojanskim konjima koji su specijalizirani za napad na internetsko bankarstvo. Ovakvi programi znaju detektirati kad se pristupa bankama i ukrasti podatke o bankovnim računima. Na sreću, naše su banke poprilično uložile u svoju zaštitu tako da dvofaktorski sustavi autentifikacije, kakve danas upotrebljava većina naših banaka (npr. tokeni ili pametne kartice) čine ove napade beskorisnima. U Americi je, naravno, slučaj drukčiji jer tamošnje banke još uvijek autentifikaciju zasnivaju na korisničkim imenima i zaporkama.
Osim izravne krađe novca iz banaka, sve je popularnija krađa nekih virtualnih dobara koja je kasnije moguće prodati. Ovdje na prvo mjesto iskače megapopularna online igra World of Warcraft. Virtualna ekonomija u WoW-u omogućava prodavanje i kupovanje predmeta, pa su se napadači dosjetili da te virtualne predmete mogu prodavati i za pravi novac. Tako su korisnički računi WoW-a postali vrlo popularni – nakon krađe ovih podataka s pomoću trojanskog konja napadač se prijavljuje na ukradeni račun i doslovno očisti račun tako što dostupne predmete ili virtualni novac (zlato) prodaje za pravi.
Obje kategorije opisanih malicioznih programa u praksi se obično distribuiraju u vidu trojanskih konja. Trojanski konj predstavljaju još jedan pomak u odnosu na tradicionalne maliciozne programe na koje smo svi navikli – viruse. Da ponovimo (relativno klimavu) definiciju – za razliku od virusa, trojanski konji nemaju mogućnost replikacije i ne inficiraju druge datoteke. Oni se, dakle, oslanjaju na korisnika koji će ih sâm skinuti i pokrenuti. Pitate se vjerojatno zašto je definicija relativno klimava, odgovor je u činjenici da današnji maliciozni programi zapravo predstavljaju kombinaciju kategorija tako da razlike više nisu čiste i očite.